Film, Kultura

Istorija srpske kinematografije

Piše: David Petrović

Od braće Lemije i Ulaska voza u stanicu, pokretne slike na platnu doživele su pravu evoluciju i srasle u svakodnevicu običnih ljudi. Film je postao sedma umetnost, a filmska industrija prava mašinerija koja oblikuje popularnu kulturu u celom svetu.

Filmska revolucija nije zaobišla ni naš kreativni narod, pa smo tako oduvek održavali korak sa dešavanjima u ovoj vrsti umetnosti.

Rani počeci

Godine 1911. Čiča Ilija Stanojević snimio je, kako će se kasnije ispostaviti, prvi srpski film – Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa, ili samo kraće – Karađorđe. Od tog trenutka i Srbija se našla na mapi filmske umetnosti.

Čiča Ilijin Karađorđe je nemi bioskopski film o jednom od najvećih vojskovođa i državnika u istoriji Srbije, a okupio je cenjene pozorišne glumce tog doba, između ostalog i Dobricu Milutinovića.

Scena iz filma Karađorđe; Foto: printscreen

Život Čiča Ilije je sam po sebi filmska priča – zaista je trnovit put od hajduka, razbojnika do prvog filmskog radnika. Iste godine, malo kasnije, izašao je još jedan film Čiča Ilije – Ulrih Celjski i Vladislav Hunjadi, koji je ponovo dao poverenje neprikosnovenom Dobrici.

Dobrica Milutinović je važio za našeg najvećeg glumca tog doba. Ovaj „majstor dasaka” igrao je sve – od ljubavnika pa do tragičnih Šekspirovih junaka.

Audio-snimak njegovog glasa čuva se i dan-danas u Muzeju filmskih umetnosti u Beogradu, a Dobričin prsten, nagrada za najveća pozorišna dostignuća na ovim prostorima, dobila je ime upravo u njegovu čast.

Jedan od najvažnijih ljudi srpskog filma jeste Boško Tokin. Utemeljivač filmske kritike na ovim prostorima, kolumnista i kritičar, prvi je čovek zatvaran zbog svog rada na filmu.

Pripadao je avangardnim pokretima i zenitizmu. Godine 1924. osnovao je prvi klub filmofila u Beogradu. Godinu dana kasnije pokrenuo je filmski list Film, gde je pisao o filmovima Čarlija Čaplina, koga je i lično poznavao.

Boško Tokin je, može se slobodno reći, najuticajnija figura u popularizaciji filma na prostoru Srbije. (Slobodan Šijan mu je posvetio film Budi bog s nama, čija se premijera očekuje ove godine.)

Crveni i crni talas i novi filmski žanr – partizanski filmovi

Pravu filmsku erupciju dobijamo posle Drugog svetskog rata, kada na scenu stupaju dva filmska pokreta: crni i crveni talas. Kako je veličanje NOB-a bila neizbežna i obavezna tema tih godina, nastaju i filmski naslovi ove tematike.

Godine 1947. izlazi film Slavica, Vjekoslava Afrića, pod pokroviteljstvom kompanije Avala film Beograd. Revolucionaran za svoje vreme, postavio je šablone po kojima će se praviti filmovi crvenog talasa.

Uslediće uspon partizanskih filmova, pa će se otkriti nova rediteljska imena koja će ispisati stranice filmske istorije na našim prostorima.

Hajrudin Šiba Krvavac, Žika Mitrović, Veljko Bulajić, Branko Bauer napravili su naslove kao što su: Valter brani Sarajevo, Kapetan Leši, Most, Partizanska eskadrila, Vrhovi Zelengore, Kozara, Bitka na Neretvi, Sutjeska, Boško Buha

Valter brani sarajevo; Foto: balkaninsight.com

Slaveći NOB, pobedu u Drugom svetskom ratu i herojstvo domaćih partizana, ovi filmovi bili su najpopularniji i najgledaniji u to vreme.

Kroz ove projekte iznedrili su se neki od najvećih glumaca koje smo ikada imali: Velimir Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, Boris Dvornik, Pavle Vujisić, Relja Bašić, Milena Dravić, Neda Arnerić, Stojan Aranđelović…

U nekoliko projekata svoj doprinos dale su i zvezde inostranog filma, što govori o ozbiljnosti sa kojom se pristupalo izradi filmova, kao i o kvalitetu produkcije i režije.

U našim ostvarenjima pojavili su se jedan Orson Vels, Ričard Barton, Jul Briner, Franko Nero, Sergej Bondarčuk…

Sa druge strane „cvetao” je crni talas, po uzoru na francusku školu filma: oštra kritika socijalističkog društva, „jednakosti”, kao i izražavanje seksualnih sloboda i kritičkog duha.

Od Saše Petrovića, Žike Pavlovića, Dušana Makavejeva, Želimira Žilnika, Mladomira Puriše Đorđevića, Gordana Mihića i mnogih drugih, dobili smo kvalitetne filmove koji su oštro kritikovali vreme u kojem su rađeni.

Naslovi koji su obeležili ovaj talas su: Kad budem mrtav i beo, Tri, Skupljači perja, Buđenje pacova, Rani radovi, Misterije organizma, Podne, Na putu za Katangu

Glumci koji su oživeli likove ovih ostvarenja i time stekli veliki uspeh i slavu su: Dragan Nikolić, Slobodan Aligrudić, Slobodan Cica Perović, Bekim Fehmiju, ali i glumci koji su učestvovali u filmovima crvenog talasa.

Nakon ovog vrlo podeljenog perioda usledila je izuzetno plodotvorna faza u domaćoj kinematografiji.

Polovinom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog veka pojavljuju se mladi, ambiciozni i daroviti reditelji koji su uneli svežinu i rekonstruisali filmove na našim prostorima.

Najvažniji, najnagrađivaniji i najoriginalniji među njima su: Goran Paskaljević (Čuvar plaže u zimskom periodu, Pas koji je voleo vozove), Srđan Karanović (Miris poljskog cveća, Petrijin venac), Goran Marković, Slobodan Šijan (Ko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug), Emir Kusturica…

Prepoznaćete film; Foto: printscreen

Među njima Goran Marković i Emir Kusturica završili su prestižnu Filmsku akademiju u Pragu i stvorili nezaboravne filmove za koje su osvajali brojna priznanja i bili nominovani za najprestižnije nagrade svetskih festivala.

Reč je o filmovima: Tito i ja, Sabirni centar, Specijalno vaspitanje, Variola vera, Nacionalna klasa, Sjećaš li se Doli Bel, Otac na službenom putu, Podzemlje, Dom za vešanje, Crna mačka, beli mačor

Film kao kritika društva

Devedesete i rane dvehiljadite godine u bivšoj Jugoslaviji bile su veoma turbulentne.

Ratovi, inflacije, kriminal i nezadovoljstvo prouzrokovano sistemom naneli su puno štete narodu, pa su u takvim okolnostima filmski radnici predstavljali pravi „pokret otpora”, iznosili vrlo jaku kritiku i pokušali da prenesu nezadovoljstvo na platno – Bure baruta, Lepa sela lepo gore, Crni bombarderVukovar, jedna pričaDo koske, Rane, Mi nismo anđeli, Nož, Mehanizam, Nebeska udica, Rat uživo, Ničija zemlja, Karaula

Pišite nam da li znate kako se postaje šampion? Foto: atastars.rs

U dvehiljaditim naročito su se istakle drame apsurda koje su postale kultni filmovi: Kad porastem biću kengur, Munje!.

Osim filmova koji su kao glavnu temu imali kritiku vremena, društva i sistema u kojem živimo, urađen je i znatan broj onih sa različitom tematikom – Klopka, Hadersfild, Ivkova slava, Apsolutnih sto, Sedam i po, Četvrti čovek, Čarlston za Ognjenku, Sveti Georgije ubiva aždahu, Šišanje, Montevideo, Bog te video, Krugovi, Vir, Branio sam Mladu Bosnu, Falsifikator, Južni vetar, Ajvar, Otac, Dara iz Jasenovca

Pročitajte i...