Diploma za zavičaj

Milena Radenković – Za uspeh je neophodan kontinuiran i veliki rad

Milena Radenković (28) student je četvrte godine doktorskih akademskih studija na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu, na departmanu za Biologiju i ekologiju. Kao jedan od najboljih studenata sa prosečnom ocenom 9.63, Milena se može pohvaliti velikim brojem stipendija.

Ne plaši se novih izazova, a od ove godine zaposlena je na Medicinskom fakultetu kao istraživač-pripravnik na projektu Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, pod nazivom “Virtuelni koštano-zglobni sistem čoveka i njegova primena u pretkliničkoj i kliničkoj praksi“.

Ova ambiciozna i perspektivna devojka slobodno vreme provodi u druženju sa dragim ljudima, vožnji bicikla i čitanju ruskih klasika.

Porazgovarali smo s Milenom kako bismo saznali kakvi su njeni utisci i iskustva vezana za studiranje, ali i o svakodnevnim poslovima na zanimljivom radnom mestu kakvo je njeno.

Šta te je najviše motivisalo prilikom odabira fakulteta koji ćeš upisati?
Biologija, kao nauka o životu, je moja ljubav od malih nogu. Oduvek me je interesovalo koji procesi leže u osnovi svega onoga što primećujemo oko nas i onoga što se dešava u nama. Biologija pruža te odgovore počevši od nivoa molekula i ćelija pa do svih složenijih sistema.

Koliko truda si uložila da bi postigla, a potom i održala, prosek na studijama?
Ulagala sam svakodnevni trud u vidu redovnog učenja i obavljanja svih studentskih obaveza.

Koliko odricanja je potrebno da bi se postigao uspeh?
Smatram da je za uspeh u bilo kojoj profesiji neophodan kontinuiran i veliki rad. To svakako za sobom povlači manje slobodnog vremena za društveni život, hobije i slično. Ali takav način života ne doživljavam kao odricanje od bilo čega, jer je rad na postizanju uspeha zapravo rad na sebi. Imam sreću da radim ono što volim pri čemu učim od izuzetnih stručnjaka i to me svakog dana pokreće i motiviše.

Da li je teško uskladiti studentski život sa drugim obavezama?
Mislim da nije, ukoliko se na vreme napravi lepa organizacija i postave prioriteti. Mada, moram priznati, da se tome još uvek i ja učim.

Kojim se metodama služiš prilikom učenja i utvrđivanja gradiva?
Različiti nivoi studija nose sa sobom i različite izazove, a samim tim se menja i metodologija učenja. Na nižim nivoima studija se kao cilj postavlja ovladavanje teorijom i osnovama praktičnog rada, dok se već na master, a posebno na doktorskim studijama, akcenat baca na osamostaljivanje u naučnoistraživačkom procesu. Kakav god bio izazov, smatram da je neophodno da se najpre razume ono o čemu se uči, da se usvoje osnovni principi i napravi dobar “kostur znanja“, a da se detalji nadograđuju što opširnijim čitanjem i ponavljanjem.

Možeš li nam reći nešto više o projektu na kome radiš, kakva su ti iskustva?
Angažovanjem na projektu, najpre kao stipendista, a potom i kao istraživač-pripravnik, dobila sam priliku da se utisnem u svet nauke, ovladam metodologijom, ali i etikom naučno-istraživačkog rada. To iskustvo je više nego pozitivno jer učim od divnih ljudi i velikih stručnjaka u oblasti regeneracije kostnog tkiva, koji me svakodnevno nesebično usmeravaju u mom naučnom razvoju, na čemu sam im bezgranično zahvalna.

Koji su tvoj planovi za budućnost?
U bliskoj budućnosti bih volela da doktoriram u okviru projekta gde sprovodim preliminarna istraživanja o regeneraciji kostnog tkiva potpomognutoj biomaterijalima i ćelijama. Svoju karijeru želim da gradim u Srbiji. Naravno, potreba svakog naučnika jeste da prati najnovija dostignuća u oblasti kojom se bavi, zbog čega je neophodna međunarodna saradnja i odlazak na usavršavanja, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Međutim, Srbija ima izvanredan stručni kadar, profesore od kojih mogu puno da naučim i koji su spremni na saradnju pa smatram da je ljudski resurs ono čime je naša zemlja najbogatija po pitanju nauke.

Šta bi poručila drugim studentima i budućim brucošima koji žele da budu uspešni i ostvareni?
Budućim brucošima preporučujem da upišu ono što vole, a ne ono što u trenutku deluje profitabilno i zbog toga privlačno. Ako neko radi ono što voli, rad ne pada teško i uspeh sam dođe. A svim studentima bih preporučila da, pored formalnog, neguju i neformalno obrazovanje. Angažovanjem u organizacijama i laboratorijama pri fakultetu se mogu, pored proširivanja akademskog znanja, usvojiti i veštine komunikacije, timskog rada i ostvariti kontakti koji mogu biti od koristi po završetku studija.

Razgovarao: Nemanja Veljković

Projekat “Diploma za opštinu” podržan je od strane Gradske opštine Pantelej, Gradske opštine Crveni Krst i Gradske opštine Medijana.

 

Ostavite odgovor