Intervju

Ivona Radovanović: Majčinstvo mi nije vezalo ruke, već dalo krila

Razgovarala: Marija Vidojević

Foto: Privatna arhiva

Studentkinja druge godine sociologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Ivona Radovanović, svakodnevno pokazuje da se studije i majčinstvo ne moraju međusobno isključivati.

Dok se dani prepliću između predavanja, seminara i knjiga, Ivona istovremeno gradi svoj svet sa ćerkom, kombinujući lične ambicije i roditeljske obaveze na svoj način.

Pored toga, Ivona je i volonterka u ROMS-u i aktivistkinja za manjinska i ženska prava, a svoje iskustvo koristi da pokaže kako upornost, strpljenje i vera u sebe mogu prevazići sve prepreke.

U razgovoru s njom otkrili smo kako izgleda svakodnevica studenta i majke, sa kojim se izazovima suočavaju mlade majke koje studiraju i zašto Ivona veruje da nijedna žena ne mora da bira između obrazovanja i roditeljstva.

Njena priča je inspiracija o istrajnosti, samopouzdanju i važnosti podrške društva i sistema da bi žene mogle da ostvare i jedno i drugo.

Kako izgleda jedan tvoj tipičan dan kao studentkinje sociologije i majke?

Moj tipičan dan kao studentkinje sociologije i majke je pomalo haotičan, ali u najboljem mogućem smislu. Većinu dana posvećujem svojoj ćerki, jer mi je važno da budem prisutna i podrška u njenom razvoju. Noću, kada ona spava, uspevam da „ukradem” vreme za sebe i za učenje.

Na koji način organizuješ vreme između fakultetskih obaveza i brige o bebi?

Većinu dana posvećujem brizi o bebi, dok fakultetske obaveze uglavnom organizujem noću, kada ona spava. Na taj način uspevam da održim ravnotežu između roditeljskih obaveza i studija.

MOŽDA ĆE VAM SE DOPASTI:

Jovanka Tonev: Roditeljstvo me je definitivno učinilo boljom studentkinjom

Kakvu podršku dobijaš od porodice, partnera, kolega i profesora?

Svaki vid podrške mi zaista znači lepa reč, mali gest, razumevanje, apsolutno svaka sitnica. Od porodice dobijam podršku u vidu čuvanja bebe kada je to neophodno. Kolege su mi divne; pomažu mi da nadoknadim gradivo koje sam propustila zbog obaveza oko deteta, a svaka beleška sa predavanja ili vežbi mi mnogo znači. Profesori su različiti, ali u većini slučajeva pozitivni posebno cenim kada pokažu empatiju i spremnost da izađu u susret i pomognu.

Kako je roditeljstvo promenilo tvoj odnos prema učenju i studiranju?

Zapravo ne znam kako izgleda studiranje bez deteta, jer sam već u prvoj godini fakulteta bila trudna. Ipak, mogu da kažem da me je roditeljstvo naučilo strpljenju, što mi je pre deteta često nedostajalo. Dalo mi je i dodatni motiv za uspeh, naučila sam da se nosim sa izazovima, i da ostanem skoncentrisana koliko god bila umorna.

Koji su trenuci u kojima se osećaš najponosnije na sebe u ovoj dvostrukoj ulozi?

Najponosnija se osećam svaki put kada se vratim kući sa fakulteta. Takođe, posebno me ispunjava kada vidim moju ćerku kako drži moj indeks, to su trenuci koji mi zaista pokazuju da je sav trud vredan.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Na koji način tvoje studije sociologije utiču na tvoj pogled na roditeljstvo i društvo?

Studije sociologije mi zaista pomažu da bolje razumem društvo u kojem živimo i kako različite norme i strukture oblikuju ljude. Trudim se da budem „iskra promene” i kroz to razmišljanje oblikujem i svoj pristup roditeljstvu kako da svoje dete vaspitavam i od čega da ga štitim, a da istovremeno bude svesno sveta oko sebe.

Koji su najveći sistemski izazovi sa kojima se studenti-roditelji suočavaju na fakultetu?

Najveći problem je obavezno prisustvo predavanjima i vežbama, što posebno otežava u prvoj godini detetovog života, kada beba ne ide u vrtić. Jedina opcija tada često ostaje pauziranje godine, a ako roditelj to ne želi, mora se osloniti na dobru volju profesora, što smatram nepravdom.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Pressing Magazine (@pressingonline)

Kakva iskustva imaš u komunikaciji sa profesorima kada je reč o obavezama i rokovima?

Iskustva sa profesorima su različita ima i onih koji su strožiji i onih koji su fleksibilniji, ali u većini slučajeva su pozitivna. Veoma cenim kada pokažu razumevanje i spremnost da pomognu, što studentima-roditeljima, poput mene, zaista mnogo znači.

PROČITAJTE NA ISTU TEMU:

Anastasija Živković: Dobar plan je temelj efikasnog i usklađenog obavljanja svih obaveza – od brige o detetu do akademskih zadataka

Kako tvoje okruženje reaguje na činjenicu da istovremeno studiraš i odgajaš dete?

Reakcije okoline su raznolike od oduševljenja i podrške, do iznenađenja, pa čak i otvorenog negodovanja. Romkinje, nažalost, i dalje nisu uobičajena pojava u akademskom prostoru, a kada se na to doda i činjenica da sam majka, takvi stavovi postaju još izraženiji. Upravo zbog toga se ne osećam demotivisano, naprotiv, takve reakcije mi dodatno potvrđuju koliko je važno da budem prisutna, istrajna i vidljiva, jer time direktno dovodim u pitanje postojeće predrasude.

Koliko si se informisala o pogodnostima za studente sa bebama i novčanoj pomoći i koliko ti ta podrška znači?

Majka koja studira i brine o malom detetu u praksi gotovo da nema mogućnost da istovremeno i radi i studira. Upravo zato su finansijska i institucionalna podrška neophodne kako bi roditelj-student uopšte imao realnu šansu za uspeh. Iako postoje određene olakšice, poput upisa deteta u vrtić, one same po sebi nisu dovoljne. Uverena sam da bi se mnogo više mladih žena odlučilo da istovremeno studira i ostvari se kao majka kada bi sistem pružao stvarnu, doslednu i konkretnu podršku.

Foto: Printscreen

Foto: Printscreen

Koje konkretne mere bi fakulteti trebalo da uvedu kako bi olakšali studiranje studentkinjama koje imaju decu?

Mislim da bi mnogo značilo da fakulteti omoguće dodatne rokove za ispite, individualniji pristup studentima-roditeljima i jednostavnije opravdavanje izostanaka.

Kao pripadnica romske nacionalne manjine, da li si ikada naišla na posebne predrasude ili izazove na fakultetu i u svojoj okolini?

Na fakultetu nisam nailazila na otvorene predrasude, ali su iskustva u široj okolini drugačija. Nažalost, predrasude su i dalje deo svakodnevice kada je reč o našoj narodnosti i predstavljaju kontinuiran izazov. Kao aktivistkinja veoma sam svesna da su stereotipi i predrasude iskustvo sa kojim se gotovo svaki Rom susreće, pa tako ne zaobilaze ni mene.

Kakvu budućnost želiš da izgradiš za sebe i svoje dete kroz obrazovanje?

Za mene obrazovanje nije samo diploma, već dokaz istrajnosti, truda i vere u sebe. Važno mi je da joj pokažem da se znanje ceni, kao i posvećenost onome čime se bavimo, te da se kroz učenje, upornost i rad na sebi može oblikovati sopstveni život i ostvariti ono što želimo. Volela bih da moj trud i zalaganje kroz studiranje u budućnosti donesu finansijsku sigurnost i pristojan život za moju porodicu, ali i posao koji će meni lično donositi ispunjenje i smisao.

Koju poruku šalješ mladim ženama koje razmišljaju o studijama i roditeljstvu istovremeno?

U Srbiji postoji jedna ružna izreka da kada žena rodi dete, njoj su ruke vezane. Drage devojke, ne verujte u to. Otkako sam postala majka, ne samo da su mi ruke oslobođene, već sam dobila i krila. Ko kaže da morate birati između toga da budete mlade majke ili visoko obrazovane, ako želite možete oba, istovremeno.

Pročitajte i...