Razgovarala: Marija Vidojević
Foto: Privatna arhiva
Jutro Anđelije Milivojević počinje ranije nego što bi većina studenata mogla i da zamisli. Dok se u jednoj ruci često nađe knjiga iz farmacije, u drugoj je igračka, flašica ili mali podsetnik da je roditeljstvo najlepši, ali i najzahtevniji „ispit” koji traje svakog dana.
Kao studentkinja farmacije na Medicinskom fakultetu u Nišu, Anđelija svakodnevno balansira između predavanja, učenja i brige o detetu, pa je naučila da vreme ne meri satima, već snagom volje i podrškom ljudi koji stoje uz nju.
U razgovoru nam otkriva kako izgleda život studentkinje i mame, koliko je teško uskladiti obaveze i gde pronalazi motivaciju kada umor postane glasniji od ambicija.
Kaže da svakodnevno balansira između knjige i roditeljstva, između umora i želje da uspe, oslanjajući se na ljubav, trud i veliku podršku porodice i partnera. Upravo uz tu podršku, dodaje, uči da ništa nije nemoguće kada imaš razlog i ljude koji veruju u tebe.
Šta ti je prvo prošlo kroz glavu kada si saznala da ćeš postati roditelj tokom studija?
Kada sam saznala, prvo me je preplavio strah. Imala sam osećaj da mi se ceo život u trenutku promenio i pitala sam se da li ću biti dovoljno jaka za sve što dolazi. Ali gotovo odmah, taj strah je zamenila ljubav koju ne mogu da opišem — i tada sam znala da nema nazad, samo napred.
Kako je ta vest promenila tvoju viziju studija i budućnosti?
Ta vest me je promenila iz korena. Više nisam bila samo student — postala sam neko od koga zavisi jedan mali život. Počela sam da gledam na svoju budućnost mnogo ozbiljnije, sa željom da svom detetu obezbedim sigurnost i primer na koji će jednog dana biti ponosno.
Koja je bila najteža odluka koju si morala da doneseš u tom periodu?
Najteže nije bilo doneti jednu odluku, već svakodnevno birati da ne odustanem. Da nastavim dalje čak i kada sam umorna, iscrpljena i preplavljena obavezama.
MOŽDA ĆE VAM SE DOPASTI:
Jovanka Tonev: Roditeljstvo me je definitivno učinilo boljom studentkinjom
Kako si organizovala prvi period života nakon rođenja deteta dok si istovremeno pratila fakultetske obaveze?
Prvi period je bio haotičan i emotivno vrlo intenzivan. Učila sam dok moje dete spava, noću kada svi zaspe, u trenucima kada bih jedva držala oči otvorene. Nije bilo lako, ali ljubav i odgovornost su me gurale dalje, čak i kad sam mislila da ne mogu više. Takođe, imala sam punu podršku i pomoć svih članova porodice i partnera tako da bez njih ne bih ni mogla da „preživim” taj prvi period, a i danas.
Koji izazov te je najviše iznenadio u balansiranju roditeljstva i studiranja?
Najviše me je iznenadilo koliko čovek zapravo može da izdrži. Mislila sam da imam svoje granice, ali sam shvatila da ih pomeramo onda kada imamo razlog veći od sebe i kada imaš ljude pored sebe koji veruju u tebe, čak i kada ti posumnjaš.
Da li si se ikada susrela sa predrasudama ili neprijatnostima na fakultetu zbog toga što si roditelj? Ako jesi, kako si reagovala?
Bilo je trenutaka kada sam se osećala neshvaćeno ili kao da moram više da dokazujem svoju vrednost. To nije bilo lako, ali uz podršku bliskih ljudi naučila sam da verujem sebi i da ne dozvolim da me tuđa mišljenja definišu.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Kako su kolege i profesori reagovali kada su saznali da si majka?
Iskreno, izbegavala sam bilo kome od profesora da kažem da imam dete, sem u vanrednim situacijama kada je trebalo da opravdavam svoje izostanke. Ali, od strane onih koji znaju, i profesora i kolega, bilo je mnogo lepih reakcija, podrške i razumevanja i to mi je davalo snagu. Naravno, bilo je i onih trenutaka kada sam shvatila da ne mogu svi da razumeju kroz šta prolazim – i to sam prihvatila. Posebno mi znači što pored fakulteta imam sigurnost i podršku u svojoj porodici i partneru, to mi daje dodatnu snagu da izdržim sve.
Da li si se raspitivala da li postoje određene povlastice ili olakšice na fakultetu za studente koji imaju decu? Ako jesi, kakva su bila tvoja iskustva?
Raspitivala sam se, jer u takvoj situaciji svaka pomoć znači mnogo. Smatram da bi studenti koji su roditelji trebalo da imaju više podrške, jer se svakodnevno bore na više frontova. Posebno je teško kada znate da nemate adekvatnu podršku ni van fakulteta.
Moje dete je već treću godinu na listi čekanja za vrtić, što dodatno otežava organizaciju svakodnevnog života, učenja i obaveza. U takvim uslovima, svaki ispit, svaki rok i svaki dan predstavljaju borbu. Ne tražimo privilegije — tražimo razumevanje, podršku i minimum uslova koji bi nam omogućili da budemo i dobri roditelji i uspešni studenti. Jer iza svakog studenta roditelja stoji ogromna snaga, ali i potreba da nas sistem konačno vidi i prizna.
Da li si aplicirala za neku vrstu novčane pomoći ili stipendije namenjene roditeljima/studentima? Ukoliko jesi, koliko ti je ta pomoć značila u svakodnevnom životu i studiranju?
Nisam, jer nisam sigurna da takav vid pomoći uopšte postoji na našem fakultetu, ali sam naučila da se oslonim na sebe i svoju snagu, i da uprkos svemu nastavim dalje.
PROČITAJTE NA ISTU TEMU:
Koji je bio najteži trenutak kada si pomislila da možda ne možeš sve da postigneš?
Najteži su bili trenuci kada sam bila potpuno iscrpljena, kada sam sumnjala u sebe i pitala se da li sam preuzela previše. Ali svaki put kada bih pogledala svoje dete, setila bih se zašto sve ovo radim – i to me je podizalo. Takođe, bez svog partnera i njegove podrške nikada ne bih uspela.
Šta ti pomaže da ostaneš motivisana i istraješ uprkos umoru i pritisku?
Moje dete je moja najveća snaga i motivacija. Zbog nje želim da budem bolja, jača i istrajnija. Želim da jednog dana vidi da se snovi ostvaruju, čak i kada je najteže.
Kako te je roditeljstvo promenilo kao osobu i kako utiče na tvoj odnos prema budućoj profesiji?
Roditeljstvo me je promenilo na najdubljem nivou. Postala sam strpljivija, odgovornija i mnogo svesnija koliko male stvari zapravo imaju veliku težinu. Uz podršku porodice naučila sam koliko znači imati oslonac, i verujem da ću baš zbog toga biti bolja u svojoj budućoj profesiji, jer sada ne gledam ljude samo kroz znanje, već i kroz razumevanje i empatiju.
Koju snagu i koje prednosti vidiš u studentima koji su istovremeno roditelji?
Studenti koji su roditelji imaju jednu posebnu vrstu snage — oni ne odustaju lako. Naučeni su da funkcionišu i kada su umorni, i kada je tesko. Imaju disciplinu, organizaciju i ono najvažnije – razlog. A kada imaš razlog veći od sebe, onda i prepreke deluju manje.
Šta bi, po tvom mišljenju, fakultet trebalo da uradi kako bi olakšao studiranje studentkinjama i studentima koji imaju decu?
Mislim da je najvažnije više razumevanja i fleksibilnosti. Nekada nije problem znanje ili trud, već okolnosti. Male promene, poput fleksibilnijih rokova i predavanja ili dodatne podrške, mogu napraviti ogromnu razliku u životima studenata koji su roditelji.
Koju poruku želiš da pošalješ mladim ljudima koji se plaše da bi roditeljstvo moglo da im ograniči studije?
Moram da kažem da razumem za strah, ali da se ja ne bih odlučila na ovaj korak da nisam imala punu podršku porodice i partnera. Moj fakultet je takav da su mi obavezna predavanja i vežbe tako da bez njih ne bih mogla da nastavim studije.
Ukoliko imaš podršku i pomoćroditeljstvo ne mora da bude kraj snova – nekada je upravo početak nečeg mnogo jačeg. Nije lako, biće dana kada ćeš sumnjati u sebe, ali ako veruješ u ono sto radiš, naći ćeš način. Možda će put biti teži, ali će te oblikovati u osobu za koju nisi ni znala da možeš da postaneš.
