Razgovarao: Jovan Manojlović
Foto: Privatna arhiva/AI edited
Studiranje predstavlja jedan od najlepših perioda u životu mnogih ljudi, međutim daleko veća radost u životu ljudi svakako je biti roditelj i imati dete. Naravno, pored cele lepote obeju uloga, one mogu imati različite izazove.
Isidora Terzić, studentkinja Novinarstva na Filozofskom fakultetu u Nišu, priča nam o tome kako je uskladiti ulogu studentkinje, kao i roditeljstva iako je roditeljstvo došlo pred sam kraj studiranja.
Postali ste roditelj tokom četvrte godine studija 2023. godine, kako je ta vest uticala na vaš pogled na završetak fakulteta?
Trudnoća je bila planirana, tako da vest o tome da ću postati mama za mene nije mogla da donese ništa drugo osim radosti i uzbuđenja. Kako je to trebala da bude moja završna godina, donekle sam imala jasno isplaniran ostatak školovanja. Trudila sam se da mi što manje ispita ostane pre samog porođaja, a sve svoje obaveze u pogledu – kolokvijuma, prakse i sl. sam završila na vreme. Završetak fakulteta mi u tom trenutku nije delovao toliko daleko koliko se na kraju,nizom nekih događaja na koje nisam mogla direktno da utičem, ispostavio.
Koja je razlika u vašem studiranju i navikama kada ste tek postali roditelj i sada kada je vaše dete malo starije?
Nisam sigurna da li bih mogla da odgovorim na ovo pitanje na pravi način. Ja sam dobila dete u trenutku kada sam završila poslednji semestar. Dakle, nije bilo potrebe da usklađujem navike poput – odlaska na predavanja i vežbe sa svojom novom ulogom.
MOŽDA ĆE VAM SE DOPASTI:
Između uspavanki i rokova
Koliko se vaš odnos prema studijama promenio nakon roditeljstva?
Zbog samog porođaja koji je bio dosta težak i ostavio je zdravstvene posledice i za mene i za dete, dogodila se situacija u kojoj sam generalno počela skroz drugačije da gledam na sve stvari u životu, jedna od njih je i samo studiranje, tj. završetak fakulteta. Svakako, nakon oporavka koji nije trajao uopšte kratko, trudila sam se da vredno radim na tome da se približim kraju.
Da li ste u nekom trenutku razmišljali da pauzirate studije ili vam je upravo dete bilo dodatna motivacija da ih nastavite?
Nisam razmišljala ni jednog trenutka o pauziranju. U tom trenutku gledala sam na to, kao na nešto što bi me samo udaljilo od cilja. Smatrala sam da ću imati dodatnu obavezu ukoliko ostanem redovan student i smtrala sam da će me to samo pogurati. Bila sam u pravu. Kao sto sam već rekla ranije, imala sam donekle jasnu viziju o tome kako će teći moje dalje školovanje. Odnosno, kakva će mi biti dinamika polaganja preostalih ispita.
Kako izgleda jedan vaš tipičan dan u balansiranju obaveza studentkinje i roditelja?
Opet nisam sigurna da li mogu da odgovorim na ovo pitanje. Nemam obaveze na fakultetu koje moram da usklađujem sa svojim privatnim životom.
Koliko je Filozofski fakultet u Nišu imao razumevanja za vašu situaciju i da li ste dobili neku vrstu institucionalne podrške?
Nije mi bila potrebna nikakva podrška bilo institucijalna ili neka druga. Nisam imala nikakvih poteškoća da odslušam sva predavanja do kraja i odradim kolokvijume za vreme trudnoće. Mogla bih recimo da napomenem, što se tiče ispita koje sam polagala dok je moj sin još uvek bio mali, mogu reći da su svi profesori recimo izlazili u susret da odgovaram među prvima kako bih što pre mogla da se vratim kući. Zahvalna sam i profesorima, ali i kolegama koji su imali razumevanja u tom trenutku za mene i nisu pravili problem nikada kada sam zamolila da odgovaram prva.
Da li ste se susretali sa predrasudama, bilo od kolega, profesora ili šire okoline zbog toga što ste studentkinja i roditelj u isto vreme?
Da! Mogu slobodno reći da je bilo predrasuda. Od strane profesora i zaposlenih na fakultetu to nikada nisam doživela, niti sam ikada primetila da tako nešto postoji. Ipak, što se kolega tiče, tačnije koleginica to već nije bio slučaj. Doživljavala sam konstantno prepitivanja moje odluke i toga da li sam je donela svesno ili mi se „desilo“. Verovali ili ne, bilo je upravo takvih i direktnih pitanja na tu temu što mi u tom trenutku uopšte nije prijalo. Međutim, kako se poslednji semstar u tom trenutku bližio kraju, nisam tome morala da ostanem izložena još dugo.
Na koji način je roditeljstvo uticalo na vašu perspektivu kao budućeg novinara? Da li su vam se promenile teme koje vas zanimaju?
Mogu reći da je promenilo moj ugao gledanja na profesiju. Nisu se promenile teme koje me zanimaju, kao ni moji stavovi i teme koje bih najradije obrađivala u slučaju da radim. Ali jesam se pomerila iz mesta na kojem sam bila kada je reč o razumevanju kolega koji se bave, da tako kažem, malo manje profesionalnim delom ovog posla. Svesna sam da svako ko je roditelj svom detetu mora da obezbedi mnogo toga za kvalitetan i pristojan život.
Nažalost, tržište rada za našu profesiju uopšte nije veliko. Nema mnogo kvalitetnih i profesionalnih medija. Svakako da ih ima dovoljno, ali oni ne mogu da zaposle sve nas. Upravo zbog toga mnoge kolege odlaze da rade u medije poput tabloida ili onih režimskih. To bi dakle bila ona stvar koja se promenila u mom načinu razmisljanja kada je novinarstvo u pitanju, nije nešto što bih ja učinila ili što podržavam, ali sada mogu da razumem.
PROČITAJTE NA ISTU TEMU:
Anđelija Milivojević: Kada imaš razlog veći od sebe, prepreke deluju manje
Šta je za vas bilo najizazovnije u protekle dve godine, organizacija vremena, finansije, emotivni pritisak ili nešto drugo?
Najizazovniji bio je psihički momenat. Kao što sam već napomenula, bilo je potrebno dosta više napora od očekivanog da se oporavim dovoljno da bih uopšte mogla da razmišljam o ispitima. Svakako, zbog svega što se desilo išlo je dosta sporije od planiranog, ali i dalje sam zadovoljna svojim rezultatima. Što se tiče pritiska bio je prisutan samo onaj koji sam stvorila sama sebi – ne ide kako je planirano, većina mojih kolega je odavno završila, a ja još uvek nisam. Ali moja okolina se potrudila da se oslobodim tog pritiska. Sve ide onako kako je jedino moguće trenutno i sa tim sam se pomirila.
Kako zamišljate svoj profesionalni put nakon diplomiranja – da li planirate da ostanete u novinarstvu i u kom pravcu?
Volela bih da radim u struci, naravno. Međutim, trenutno sam u potpunosti posvećena porodici i trenucima sa svojim detetom. Što se tiče samog posla, još uvek ne razmišljam o tome, ali svakako bih volela da bude u nekom malo ozbiljnijem mediju i da bude bazirano na istraživačkom novinarstvu. Istraživačko novinarstvo je nešto što me je od samog početka studiranja privuklo i zadržalo sve do kraja.
Koju poruku biste poslali studentima koji razmišljaju da li mogu da usklade roditeljstvo i studiranje?
Mislim da se apsolutno sve može ukoliko postoji motivacija, ali i podrška najbliže okoline/partnera. Meni stvarno nije bila potrebna nikakva pomoć sve dok sam imala onaj „možeš ti to, mama“ momenat od mog supruga. Dakle, može da se uskladi apsolutno sve sa podrškom koja dolazi od onih koje volimo najviše. Ali i ukoliko postoji dovoljno želje za tim.
