Afirmacija ženskog strip stvaralaštva

Strip sitkom iz Grčke kuhinje

Eirini Skoura – Joe`s Diner

Piše: Milidar Švonja

U sred ničega, gde se retko kada nešto zanimljivo događa, nalazi se, kako bi mi to ovde nazvali, restoran brze hrane pod nazivom ,,Joe’s Diner’’ („Džoov restoran“). Nigde nije naglašeno da se on nalazi u Americi, ali svojim izgledom, tematikom i stilom pripovedanja čitalac neizbežno stiče taj utisak. Sve odiše stilom četrdesetih godina, posebno nostalgijom i svetlom bezbrižnošću koja je bila prisutna u Americi u doba nakon završetka Drugog svetskog rata. Zaposleni u restoranu su persone najrazličitijeg karakternog sklopa, od mlade i naivne konobarice koja mašta o holivudskoj slavi, preko umišljenog barmena koji izigrava šmekera, preterano entizijastičnog vlasnika, pa do mrzovoljne i večito namrštene matore kuvarice. Svi zajedno ostavljaju utisak disfunkcionalne porodice ili grupe prijatelja kakve smo često imali prilike da vidimo u američkom strip pripovedanju. 

Strip ,,Joe’s Diner’’ je delo grčke strip autorke Eirini Skoure. Svaka tabla priča svoju priču u ambijentu jednog restorana četrdesetih i na njima možemo videti osam glavnih likova u nizu raznolikih, tipičnih i komičnih situacija na poslu, a nekad i van njega. Način suočavanja likova sa ovim situacijama deluje izuzetno ležerno i vedro. Profesionalna deformacija, skrivene simpatije među zaposlenima, uzbuđenje ili teška učmalost svakodnevnice u jednom ugostiteljskom objektu su samo neke od simpatičnih zavrzlama u kojima se nalaze glavni junaci ovog stripa. Humor je nenametljiv, a fazoni spontani. Kvalitet humora krije se u prirodnim, svakidašnjim situacijama u kojima svi često učestvujemo, pa će se čitaoci samim tim lako prepoznati. 

„Joe’s Diner“ svojom atmosferom i tematikom neodoljivo podseća na sitkom. Komedija situacije, stalni likovi postavljeni najčešće u isti, stalni prostor (u ovom slučaju restoran) i narativ koji je najčešće centriran oko neke porodice, posla ili skupa prijatelja, pravila su sitkoma koja su u stripu „Joe’s Diner“ prisutna i prilično jasno definisana. Iako je narativna forma sitkoma najdominantnija u formatu televizijskih serija, „Joe’s Diner“ sjajan je primer da je dobar sitkom i više nego moguće uspešno realizovati i na polju devete umetnosti. 

Crtež je stilizovan tako da u potpunosti odgovara ideji koju strip nosi, te na pravi način nadograđuje željenu atmosferu. Već dovoljno raznovrsne likove čini još upečatljivijim i lakim za pamćenje već posle njihovog prvog pojavljivanja. Oni su ilustrovani pin up stilom, prema kome autorka Eirini Skoura očigledno gaji sklonost, u šarmantnoj, retro estetici, počev od stila oblačenja pa sve do frizura. Čini se da autorka najviše uživa u crtanju šarmantnih ženskih likova jer se oni i najviše ističu. Posebnu pažnju privlače upečatljive, staromodne ženske frizure slične onima kakve je često nosila popularna glumica tog dobaBeti Grejbl (Betty Grable). Linije crteža su jasne, a kadriranje prilično jednostavno kako bi razigrani i razdragani likovi na svakom panelu bili jedini aspekt koji zaokuplja pažnju čitaoca.Kolor je blag i elegantan, te atmosferi stripa pruža dodatni optimizam. Autorka koristi uglavnom tople boje. Najviše se ističu crvena i plava, a povremeno i žuta, što je česta praksa u američkm stripovima, naročito superherojskim.

Istinu govoreći, Eirini Skoura sa stripom ,,Joe’s Diner“ ne donosi ništa novo, ali daje sasvim dovoljan doprinos ženskoj strip sceni na Balkanu, prateći svetski trend da sve veći broj autorki objavljuje stripove najrazličitijih žanrova. Ovakva ideja, ne samo na polju stripa, uvek ima dovoljno prostora i potencijala da se dovoljno razvije i preraste u serijal koji će potrajati. 

Projekat “Afirmacija ženskog strip stvaralaštva” podržan je od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije

Pročitajte i...